понедељак, 16. јул 2012.

Javni prevoz kao zabava ili osnovna potreba građana


Sva ova dešavanja sa „Bus plus“ sistemom otela su se kontroli i poprimila sve odlike jedne kafanske tuče. Više niko ne zna ni ko, a ni zašto je započeo tuču ali svi se „tuku“.
Jednostavno! Ulazak na prednja vrata švercovanje svodi na najmanju moguću meru i otud tolika halabuka. Zaboravlja se ili jednostavno ne uviđa da nije sporan ulazak na prednja vrata već što većina Beograđana nema novca da plati prevoz  ili je taj novac danas potrebniji za neke druge osnovne životne namirnice.

Da se razumemo, ja sam prva za uvođenje reda ali u državi  u kojoj malo toga  šta funkcioniše bez većih problema i gde je standard građana u stalnom padu, nehumano je zavoditi teror u javnom prevozu kako bi obezbedili profit stranoj kompaniji. Niko prevoz u Beogradu ne koristi radi zabave već zato što mora.

Devedesetih se u javni prevoz ulazilo bez karte, bez ikakve bojazni da će vas bilo ko kazniti zbog toga. Zarad nekog socijalnog mira, vlast je gledanjem kroz prste dovela do propadanja GSP-a. Onda je došao 5. oktobar i gradske vlasti su vremenom GSP potpuno digle iz mrtvih. Danas, gradska vlast daje stranoj kompaniji da ubira profit od javnoga prevoza kao da je to neki vid zabave, a ne osnovna potreba građana. 

I u jednom i u drugom slučaju vlast uopšte nije marila za interes građana iako joj je to u opisu radnog mesta. Greška u koracima. Prvo moraju da se obezbede uslovi za bolji standard građana, a onda na red dolazi ubiranje profita. Ovako, bojim se, uskoro od novog sistema niko više neće imati koristi. 

Hoće li posle kompletne primene „Bus plus“ sistema biti manje gužvi, više vozila na ulicama i nasmejaih lica u prevozu? Neće. Mislite o tome.